1994.godine je nastala ova fotografija – tada nas je muž slikao i rekao kako će to biti posljednja noć da sam živa

0
0

Svake godine ovu priču volim da dijelim, pošto se uvijek nadam da će ovo da ohrabri druge ljude, a da vam odmah kažem, ja sam iz nasilnog braka 1992.godine pobjegla, slika koju vi vidite je nastala u noći kada sam pobjegla, kada mi je muž zaprijetio da će me ubiti, da mi je ovo posljednja noć da sam živa.

Ja sam uspjela nekako da pobjegnem, ne znam ni sama kako sam to uspjela. Pobjegla sam daleko od njega, sa svojom djecom. Kad mi je rekao da će mi to biti posljednja noć u životu, te da dovodi djecu da se sa mnom fotografišu, pao mi je mrak na oči. On je njih smjestio pored mene, sa mnom su bili četverogodišnjak i mlađi koji je imao samo dvije godine.

Jedan od dječaka je odlučio da podijeli priču svoje majke, radi se o Timu Šarpu, koji je jedan poznati umjetnik porijeklom iz Australije. Rekao je i sam kako je išla priča njegove majke, rekao je da je ona bila i suviše umorna kroz sve kroz šta je prolazila, rekao je da je ona zbog sinova pobjegla, bila je mnogo umorna, za sebe se nikako nije mogla brinuti, ali ona nije ni vjerovala da može uspjeti da pobjegne iz ralja svog supruga.

Htjela je najviše zbog djece da proba, sve je od sebe dala kako bi mogla da njih skloni od tog zla, da oni ne budu tu. Rekla je kako su oni živjeli od danas do sutra, morala je da vodi računa o tome da li će biti hrane i vode, a Tim je i bolovao od autizma, ona je za njega pokušavala da uhvati taj zračak sunca, smislila je i nekoliko pravila za sebe, koja prati i danas.