Ljudi će umirati i od najmanje posjekline ili uboda na zahrđali čavao. Rutinske operacije poput uklanjanja slijepog crijeva postat će noćna mora za koju pacijent nije siguran da će je preživjeti. Na transplantacije organa možemo potpuno zaboraviti. Obistini li se predviđanje australskog ministra znanosti Iana Chubba, svijet je na rubu postantibiotičke katastrofe, znatno opasnije od globalnog zagrijavanja ili općeg zagađenja. Zbog prekomjerne uporabe antibiotika i kada ima i kada uopće nema medicinskog opravdanja, antibiotici postaju sve nedjelotvorniji jer bakterije stvaraju rezistenciju – mehanizme otpornosti na te lijekove. Prema Chubbovim prognozama, do potpune neučinkovitosti antibiotika doći će za dva desteljeća.

– Ako nešto ne poduzmemo, ne razvijemo li nove oblike antibiotika, ali i ne promijenimo li drastično navike i ne prestanemo propisivati te lijekove šakom i kapom, svijet će se, u zdravstvenom smislu, vratiti u 19. stoljeće – tvrdi Chubb. A novih antibiotika na vidiku jednostavno – nema. Posljednja generacija antibiotika razvijena je prije četvrt stoljeća, a među njima bio je i Plivin Sumamed.

– Situacija je doista alarmantna. Sve se države svijeta bore, pokušavaju smanjiti uporabu antibiotika kako bi što dulje zadržale njihovu učinkovitost, ali rezultati nisu ohrabrujući. Kako novih antibiotika još nema, radi se na edukaciji liječnika i pacijenata, pokušava se objasniti da antibiotici nisu uvijek nužni za uspješno liječenje – kaže magistra farmacije Dijana Mrđen.

Do danas je razvijeno stotinjak antibiotika, a otpornost bakterija razvila se njihovom prekomjernom i stihijskom uporabom. Liječnici su pacijentima nerijetko propisivali antibiotike novije proizvodnje dok su stariji oblici lijeka još imali medicinski potencijal. Izdavanjem najnovije vrste antibiotika i za relativno bezopasne bolesti, poput upale grla, rušio se medicinski potencijal.

– Čest je običaj liječnika da pacijentima izdaju antibiotike za svaki slučaj, jednostavno da se pokriju u slučaju bilo kakvih komplikacija, iako za takvo što nema nikakvog zdravstvenog razloga. Uporaba antibiotika toliko je raširena i ljudi su se na njih toliko navikli da su liječnici pod užasnim pritiskom. Nije rijedak slučaj da pacijenti dođu u ordinaciju i zatraže antibiotike samo zato što idu na more, da ih ponesu sa sobom ako se nešto dogodi. Neki od pacijenata jednostavno ne žele otići od liječnika bez recepta za antibiotike, iako uopće nisu bolesni – kaže magistra Mrđen.

Nema više transplantacija

Takvim odnosom prema antibioticima i njihovom prekomjernom uporabom, bakterije su razvile zaštitne mehanizme protiv tih lijekova.

Neke vrste bakterija sada već luče kemikalije koje uništavaju antibiotik. Druge pak vrste bakterija jednostavno “izguraju” antibiotik iz stanica organizma dok se treće vrste bakterija smještaju u dijelove organizama koje antibiotici ne zahvaćaju.

Stafilokoki, koji prouzrokuju infekcije kože, dišnih puteva i koji su odgovorni za većinu slučajeva trovanja hranom, postali su ekstremno otporni na antibiotike koji na njih vrlo često uopće ne djeluju. Antibiotici su jedan od stupova suvremene medicine, a bez njih u vodu pada cijeli niz sada standardnih medicinskih procedura i zahvata. Pri transplantaciji organa, imunitet pacijenta mora se srušiti kako tijelo ne bi odbacilo presađena jetra ili bubreg. Bez djelotvornih antibiotika velika je vjerojatnost da bi čovjek oslabljena imuniteta umro od infekcije. Slična je situacija i pri operacijama tijekom kojih se otvara abdomen. Vjerojatnost postoperativne infekcije narasla bi bez učinkovitih antibiotika na više od 60 posto, koliko god sterilne operativne dvorane bile. Već sada u Europi svake godine od posljedica postoperativnih infekcija umire oko 25.000 pacijenata, a taj broj u skoroj bi se budućnosti mogao značajno povećati.

Slična je situacija i s tuberkulozom koja bi ponovo mogla steći status teške, neizlječive bolesti.

Na žalost, prekomjerna upotreba antibiotika u humanoj medicini nije jedini, a vrlo vjerojatno ni najveći uzročnik razvoja otpornosti bakterija na lijekove. Naime, mislite li da antibiotik niste popili već godinama, varate se. Antibiotici su danas u masovnoj uporabi u veterini i industriji stočne hrane, a životinje na farmama, od krava i goveda do pilića, masovno se tretira antibioticima kako bi se postigli što bolji proizvodni rezultati uz što manje uginuća. Gotovo svaki komad mesa koji kupite u mesnici, gotovo svako jaje koje skuhate za doručak, gotovo svaka čaša mlijeka koju vaše dijete popije za obrok u sebi sadrži tragove antibiotika.

Porez na antibiotike

Ti lijekovi nisu prisutni u velikim razinama, ali sasvim dovoljnima da pomognu bakterijama na navikavanje, da im pruže priliku za razvoj obrambenih mehanizama.

A takva situacija traje već desetljećima. Saznanje da bakterije razvijaju rezistenciju prema antibioticima postoji već godinama, ali još donedavno samo je uski krug znanstvenika na to upozoravao i obraćao pažnju.

Smatralo se da će nove generacije antibiotika redovito dolaziti, no ta je procjena bila pogrešna.

Ne samo da je razvoj antibiotika složen postupak već je i iznimno skup. A farmaceutske kompanije ne vide zaradu u razvoju lijeka poput antibiotika. Naime, dok lijekove za srčane bolesti ili za dijabetes pacijenti piju cijeli život, liječenje antibioticima traje samo nekoliko dana, i isplativost njihova razvoja vrlo je upitna.

Upravo zbog toga što postoji samo ograničena paleta tih lijekova, sve se češće čuju i prilično radikalna rješenja na koji način što dulje zadržati njihovu učinkovitost, na koji način smanjiti prekomjerno izdavanje ovih lijekova. Profesor Richard James sa Sveučilišta u Nottinghamu smatra da bi državama trebalo propisati poreze na temelju potrošnje antibiotika.

– Kao što sve zemlje svijeta danas imaju kvotu ugljičnog dioksida koji mogu ispustiti u atmosferu, a nakon toga plaćaju penale, isto bi trebalo uvesti i za antibiotike. Svaka zemlja trebala bi imati pravo na propisivanje određene količine lijekova, a propisuje li više od te kvote, to bi trebala posebno platiti – kaže profesor James.

Dok se zakonski na međunarodnoj razini ne regulira potrošnja a time i budućnost antibiotika, liječnički timovi sve više pažnje poklanjaju metodama liječenja infekcija kakve su korištene prije 1920-ih i pojave penicilina.

Dvije su metode koje imaju koliko-toliko obećavajući učinak.

Serumska terapija koju tvore antitijela, razvijana je do 1925. a za njezino otkriće Emil von Behring dobio je i Nobelovu nagradu.

Terapiju bakteriofagima, virusima koji napadaju bakterije, razvijali su pak liječnici istočne Europe i svojedobno su postizali relativno dobre rezultate.

Te dvije tehnike, gotovo napuštene od kada je počela masovna uporaba antibiotika, danas su ponovo pod povećalom stručne javnosti i podgrijavaju nade liječnika. Bar kao prijelazno rješenje dok se, i prije svega ako se, stvori nova generacija antibiotika.