VAKCINISATI SE ILI NE: Istine i zablude o vakcinama

0
449

Često o vakcinama čujemo informacije za koje nismo sasvim sigurni jesu li istinite ili su tek mit. Izdvojili smo deset najučestalijih mišljenja o vakcinama i provjerili koje su od njih istinite.

vakcinacija

1. Neke vakcine sadrže živu – Istina

Živa se nalazi u tiomersalu, koji se koristi u nekim vakcinama kao konzervans. Tiomersal je u upotrebi desetljećima i opsežne epidemiološke studije su pokazale da tiomersal u vakcinama nema štetnog utjecaja na zdravlje. Međutim, devedesetih godina je u svrhu smanjenja ukupnog izlaganja djece živi, koje se događa ponajviše kroz hranu i okoliš, odlučeno da se tiomersal postupno zamijeni u cjepivima drugim konzervansima koji ne sadrže živu.

Trenutno u Hrvatskoj samo vakcine protiv difterije i tetanusa koja se koristi u školskoj dobi sadrže konzervans tiomersal, tj. niti jedna vakcina koja se primjenjuje u dojenačkoj i predškolskoj dobi ne sadrži tiomersal niti živu u bio kojem drugom obliku.

2. Vakcine uzrokuju autizam – Mit

Opsežne epidemiološke studije, kojima se uspoređivala učestalost autizma kod vakcinisane i nevakinisane djece su pokazale da vakcinisanje ne povećava rizik od autizma. Također, istraživanja koja su uspoređivala djecu s autizmom i djecu koja nemaju autizam su pokazala da nema razlike u procijepljenosti između zdrave i bolesne djece, što također pokazuje da vakcinisanje nema veze s razvojem autizma.

3. Vakcine imaju nuspojave – Istina

Svaki lijek i svaki medicinski postupak ima nuspojave, međutim, važno je znati kako se često javljaju, koja im je težina i taj rizik staviti u odnos prema riziku od nevakcinisanja. Neke se nuspojave javljaju relativno često, a radi se o blagim nuspojavama poput lokalne reakcije na mjestu primjene vakcine i umjereno povišene tjelesne temperature.

Ozbiljne nuspojave se javljaju znatno rjeđe nego komplikacije bolesti u slučaju nevakcinisanja. U slučaju nevakcinisanja stanovništva, rizik od bolesti i komplikacija bolesti koje se mogu spriječiti vakcinisanjem znatno je veći nego rizik od nuspojava vakcinisanja.

4. Nećemo se razboljeti ako su ostali oko nas vakcinisani

Ovisi o kojoj se bolesti radi tj. u kojoj mjeri se vakcinom može eliminirati cirkulacija uzročnika bolesti iz stanovništva. Za neke bolesti, koje se mogu eliminirati vakcinisanjem u toj mjeri da uzročnik bolesti više nije prisutan u vlastitoj lokalnoj populaciji, vrijedi tvrdnja da će čak i nevakcinisana osoba biti zaštićena od bolesti (npr. dječja paraliza, ospice).

Međutim, za neke bolesti ta tvrdnja ne vrijedi, s obzirom da se vakcinisanjem ne može ukloniti uzročnike bolesti iz vlastite populacije (npr. tetanus, tuberkuloza) te nevakcinisana osoba može oboljeti od tih bolesti iako su svi oko nje vakcinisani.

5. Vakcine garantuju sigurnost – Mit

Niti jedan lijek nije 100% djelotvoran, tako da niti jedna vakcina ne može jamčiti zaštitu od bolesti za apsolutno svaku cijepljenu osobu. Razlozi za neuspjeh cijepljenja mogu biti u samoj prirodi cjepiva, u raznolikosti uzročnika bolesti ili u samoj cijepljenoj osobi.

Neke vakcine poput cjepiva protiv gripe štite tek dio stanovništva čak i u slučaju odličnog poklapanja virusa u cirkulaciji s cjepljenim virusima, a razlog je u tome što zbog same prirode cjepiva ono nije visoko imunogeno.

Druga cjepiva, poput cjepiva protiv pneumokokne bolesti ili protiv humanog papiloma virusa ne štite 100% od bolesti protiv kojih se vakciniše jer postoje različiti antigeni tipovi uzročnika bolesti, a cjepivo je dizajnirano na način da štiti od najčešćih antigenih tipova, ali ne od svih.

Vakcine koje su visoko imunogene i uzročnici bolesti su antigeno jedinstveni imaju potencijal zaštititi 100% cijepljenih osoba, međutim, kod korištenja takvih cjepiva uvijek postoji mogućnost nezadovoljavajuće zaštite zbog nesposobnosti cijepljene osobe da razvije adekvatan imunološki odgovor na cjepivo (takva osoba najčešće neće niti nakon prirodnog preboljenja bolesti steći trajan imunitet).

6. Previše cjepiva oslabljuje naš imunitet – Mit

Brojna istraživanja na tu temu nisu našla nikakve dokaze da se primjenom više cjepiva odjednom može preopteretiti ili oslabiti imunološki sustav.

7. Vakcinisati se mogu samo djeca – Mit

Cijepiti se mogu i odrasle osobe. Neka cjepiva koja se primjenjuju kod djece nema potrebe davati zdravim odraslim osobama jer su se tijekom života prokužile i postale otporne na uzročnike bolesti (npr. Haemophilus influenzae tipa B), neke bolesti u odrasloj dobi nisu tako teške kao u dječjoj dobi (npr. hripavac), a neka cjepiva trebaju veću ili manju količinu antigena za odrasle osobe nego za djecu, pa su formulacije cjepiva za odrasle različite od onih za djecu.

Međutim, nema cjepiva koje djeca smiju primati a odrasle osobe ne bi smjele. Razlog za cijepljenje u najranijoj dječjoj dobi je prvenstveno taj da se dijete što ranije zaštiti od bolesti, dok je najranjivije i postoji najveći rizik od teških oblika i komplikacija bolesti.

U dječjoj dobi (npr. hripavac), a neka cjepiva trebaju veću ili manju količinu antigena za odrasle osobe nego za djecu, pa su formulacije cjepiva za odrasle različite od onih za djecu. Međutim, nema cjepiva koje djeca smiju primati a odrasle osobe ne bi smjele. Razlog za cijepljenje u najranijoj dječjoj dobi je prvenstveno taj da se dijete što ranije zaštiti od bolesti, dok je najranjivije i postoji najveći rizik od teških oblika i komplikacija bolesti.

8. Vakcina protiv HPV-a je samo za djevojčice – Mit

Klinička ispitivanja su pokazala da je cjepivo djelotvorno i kod muških osoba. Četverovalentno cjepivo indicirano je i kod muških osoba u svrhu smanjenja rizika od anogenitalnih bradavica.

Međutim, s obzirom da je karcinom vrata maternice znatno veći zdravstveni problem u svijetu, a cjepivo je skupo čak i za najbogatije zemlje, većina programa cijepljenja preporučuje cijepljenje djevojčica u svrhu smanjenja rizika od karcinoma vrata maternice, dok se za masovnu primjenu kod muških osoba u svrhu sprečavanja anogenitalnih bradavica još uvijek smatra preskupim.

9. Trudnice se ne smiju cijepiti – Mit

Većina cjepiva se mogu koristiti u trudnoći, a neka od njih je preporučljivo primijeniti radi zaštite novorođenčeta nakon poroda ako majka nije bila cijepljena prije trudnoće (npr. cjepivo protiv tetanusa). Iako nema dokaza o štetnom djelovanju na plod kod primjene živih cjepiva (npr. cjepivo protiv ospica, rubele, vodenih kozica, mumsa, žute groznice), ne preporučuje se primjena ovih cjepiva u trudnoći zbog teoretskog rizika od oštećenja ploda.

10. Cijepljenje više nije potrebno jer su bolesti iskorijenjene

Ova je tvrdnja istinita smo za velike boginje, koje su iskorijenjene i nema potrebe više cijepiti jer virusa koji uzrokuje bolest više nema u cirkulaciji među stanovništvom. Sve ostale bolesti protiv kojih se cijepi, čak i ako ih više nema kod nnas (npr. dječja paraliza, difterija) prisutne su u drugim dijelovima svijeta i samo kontinuiranim cijepljenjem stanovništva možemo osigurati da se ne vrate.

Tek ako se uspije neke od tih uzročnika bolesti u potpunosti ukloniti iz stanovništva na globalnoj razini (to znači iskorijeniti bolest), a ulažu se veliki napori s ciljem da se to postigne u slučaju dječje paralize i ospica, moći će se bez opasnosti prestati cijepiti protiv tih bolesti.

Loading...

Komentari na članak:

Izvor: dnevnik