Često nismo ni svjesni šta sami sebi radimo. Sljedeća priča otvoriće vam oči i skinuti nepotreban teret sa leđa.

starac-sesir

“Pitao učenik učitelja: Tako si mudar, uvijek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš… Pomozi mi da i ja postanem takav.

Učitelj je pristao i zamolio učenika da donese krompir i jednu providnu kesu.… Kada se na nekoga naljutiš i sakriješ svoju uvrijeđenost – reče učitelj – uzmi jedan krompir, pa sa jedne njegove strane napiši svoje ime, a sa druge ime čoveka sa kojim si se posvađao, a onda stavi krompir u kesu.

I to je sve? – upita učenik iznenađeno.

Ne – odgovori učitelj – potrebno je da uvijek sa sobom nosiš tu kesu, i svaki put kada se se osjetiš uvrijeđeno da u nju staviš krompir.

Učenik je pristao. Prošlo je neko vrijeme. Kesa se punila krompirima i postala poprilično teška. Bilo je vrlo nezgodno stalno je nositi sa sobom. Uz to krompiri koji su prvi stavljeni u kesu počeli su da se kvare. Neki su proklijali, a neki istrulili i širili neprijatan miris. Učenik je došao kod učitelja i rekao:

Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Prvo, kesa je suviše teška, a drugo, krompir se pokvario. Predloži nešto drugo.

Ali učitelj je odgovorio: To isto dešava se i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš, uvrijediš, u tvojoj duši se stvara težak kamen iako ti to odmah ne primjećuješ. Zatim kamen postaje sve veći. Postupci se pretvaraju u navike, navike u karakter, koji rađa poroke koji zaudaraju.

I na taj tovar lako bi zaboravili da nije suviše težak da ga stalno nosimo sa sobom. Dao sam ti mogućnost da posmatraš cijeli taj proces sa strane. Svaki put kada odlučiš da se uvrijediš ili da nekome naneseš uvredu razmisli da li ti je taj kamen potreban”.