Majka se opraštala sa sinom u komi kada se on probudio i rekao joj rečenicu koja joj je slomila srce

0
2011

Hrabri se dječak borio za svoj život više od godinu dana.

Dvogodišnjaci bi trebali graditi tornjeve od kockica te se prije spavanja maziti sa svojim voljenima, ne bi ih se trebalo bockati iglama dok su privezani za bolnički krevet. No to je bio život dječaka imenom Nolan koji se borio u jednoj velikoj bitci.

Nolan je imao samo dvije godine kada je dijagnosticiran s rakom mekog tkiva. Tada je započeo put odlazaka kod liječnika, beskrajnih testiranja, besanih noći, povraćanja od kemoterapije i prekidanja kontakta s drugima kako se Nolan ne bi razbolio.

Hrabri se dječak borio za svoj život više od godinu dana. Nakon što je postao previše bolestan da bi jeo ili pio te nije mogao prestati povraćati, njegova majka, Ruth Scully, je imala osjećaj da nešto nije u redu s njezinim sinom.

Kada su se našli s onkologom čuli su riječi za koje su se molili da nikada ne moraju čuti. Rečeno im je da se rak njihovog četverogodišnjaka proširio te da ima još veće tumore koji pritišću njegov dušnik – sve se to dogodilo samo 4 tjedna nakon što je bio na operaciji prsiju.

Njegov se rak više nije mogao liječiti. Bolest je pobjeđivala.

Nakon što se sabrala što je više mogla, Ruth je ušla u Nolanovu sobu kako bi mu rekla te vijesti. Nije mu ostao mnogo života.

Ruth nije imala pojma kako da sinu objasni što se događa, da neće još dugo živjeti. Bio je tako mlad, kako će to razumjeti?

„Ja: Poot, teško ti je disati, zar ne?

Nolan: Paaaaa… Da.

Ja: Jako te boli, zar ne dušo?

Nolan (gledajući prema dolje): Da.

Ja: Poot, ovaj je rak grozan. Ne moraš se više boriti s njim.

Nolan (presretno): Ne moram? Ali borit ću se za tebe, mama.

Ja: Ne, Poot! Jesi li to cijelo ovo vrijeme radio? Borio se za mamu?

Nolan: Pa naravno.

Ja: Nolan Ray, što je mamin posao?

Nolan: Čuvati me!

Ja: Dušo, ne mogu to više ovdje činiti. Jedini način kako te mogu čuvati jest da si u Raju. (Srce mi se slamalo).

Nolan: Tako daaaaa… ja ću samo otići u raj i igrati se dok ti ne dođeš! Doći ćeš, zar ne?

Ja: Naravno. Ne možeš me se tako lako riješiti!!

Nolan: Hvala ti mama. Ići ću se igrati sa Hunterom i Brylee i Henryjem!!“

Ruth i njezin suprug su napravili Facebook stranicu kako bi dokumentirali Nolanovo putovanje i kako bi njihova obitelj bila upućena u sve što se događa. Na toj je stranici Ruth odlučila odati počast Nolanu dva mjeseca nakon što je preminuo od raka.

Nastavak na sljedećoj stranici…

IZVORnovizivot