Bezazleni odmor postao je noćna mora za ovu ženu nakon što ju je napao nepoznat muškarac!

0
2555

Bezazleni odmor u Dominikanskoj Republici pretvorio se u noćnu moru za ovu ženu koja je bila žrtva zlostavljanja od strane nepoznatog muškarca.

„Kako objasniti svojoj djeci da vas je skoro ubio neki stranac i da ‘mama dolazi kući, ali baš ne izgleda jednako kao i prije’?

Kako pogledati u oči svojim roditeljima dok u šoku gledaju vaše isprebijano lice i govoriti im da ste u redu. Gledati prijatelje kako počinju plakati kada vas ugledaju.

Svi pitaju: ‘kako’, ‘zašto’? Ispričate im priču. Vrlo se objektivno prisjetite svakog detalja kako se ne biste ponovno rasplakali, ostanete snažni… kako ne bi vidjeli da unutra drhtite od straha, slabosti i razočaranja.

Sada kada sam imala vremena da malo zacijelim, vrijeme je da ispričam svoju priču u nadi da će žene biti opreznije i da spriječim da se još nekome dogodi to što se meni dogodilo.

Ujedno želim da ljudi razumiju da to odmaralište neće priznati krivnju niti odgovornost te da nema načina da se išta učiniti po tom pitanju.

Otišla sam na odmor pred kraj siječnja s mojim suprugom i našim najboljim prijateljima, Jamesom i Diane. Bili smo u odmaralištu, Majestic Elegance, u Dominikanskoj Republici. Stigli smo u ponedjeljak na večer.

Nakon što smo obišli odmaralište otišli smo na spavanje dosta rano, oko 10 na večer, jer ipak nismo više toliko mladi i jako smo se umorili preko dana.

U utorak je bilo sunčano te smo jedva čekali ići na plažu. Tu smo se večer našli s našim prijateljima i otišli na predstavu koja nam je po temi odlično odgovarala.

Predstava je završila oko pola 11 na večer te smo otišli u svoje sobe. Bila sam gladna jer smo i plesali tako da sam nazvala kuhinju. No linija je bila zauzeta tako da sam ponovno pokušala. Tada sam dobila poruku da više ne rade (ne sjećam se točno kako je išla).

Rekla sam suprugu da ću otrčati dolje do recepcije i vidjeti mogu li nešto pojesti te da ću se vratiti za pet minuta. Odlučila sam ipak otići do susjednog odmarališta koje je bilo na plaži, mislila sam uslikati predivan prizor mjeseca na vodi… no nisam stigla do tamo.

Foto: Facebook

Dok sam prolazila hodnikom koji je povezivao dvije zgrade primijetila sam da u njemu nema nikoga. Nije to bilo čudno, ali je zato bilo jezivo tiho. Napravila sam desetak koraka dok sam tresla svojom narukvicom bez brige na pameti.

Tada sam začula teške korake… jedan, dva, tri, četiri, tada su ubrzali i prije nego sam mogla reagirati netko se zabio u mene od iza. Nisam se mogla pomaknuti. Njegove ruke su me uhvatile i počele vući u otključanu ostavu.

Nastavak na sljedećoj stranici…

Loading...

Komentari na članak:

IZVORnovizivot