Vidjevši propadanje otoka na kojem je rođen, jedan je indijski seljak odlučio nešto poduzeti. Kroz nekoliko desetljeća zasadio je šumu veću od slavnog Central Parka

Jadav Payeng rođen je na otoku Majuli u Indiji. Radi se o najvećem riječnom otoku na svijetu koji je do 1917. godine izgubio čak 50% teritorija zbog riječne erozije. Ona se pak dodatno ubrzala nakon 1960. godine i to zahvaljujući globalnom zatopljenju.

Bio je to nevjerojatno velik udarac za otok na kojemu živi čak 150 tisuća ljudi. Osim konstantnog gubitka teritorija, Majuli minimalno jednom godišnje potpuno poplavi rijeka i do temelja uništi tisuće domova.

Jadav Payeng godinama je gledao patnju svojeg naroda i propadanje otoka i odlučio nešto poduzeti. Godine 1976. zasadio je prvo stablo i čvrsto odlučio da će pošumljavanjem zaustaviti eroziju. Nekoliko desetaka godina kasnije u tome je i uspio.
Njegova šuma na Majuliju danas se prostire na nevjerojatnih 550 hektara. Svako stablo Jadav je zasadio sam. No, njegov posao i dalje nije gotov. Svako jutro budi se vrlo rano i sadi nova stabla bez tragova umora. Kaže da će saditi sve do posljednjeg daha, iako mu u tome danas pomaže i sama šuma koja se sama obnavlja i širi.

Njegov doprinos prepoznat je i na državnoj razini pa ga je indijski predsjednik imenovao ‘Šumskim čovjekom Indije’. Njegovu priču prvi je ispričao fotograf Jitu Kalita, a nedavno i redatelj William Douglas McMaster kroz dokumentarac ‘Forest Man’ koji je već osvojio brojne nagrade, a sada ga je objavio i National Geographic. Pogledati ga možete iznad teksta.

Priča o pothvatu seljaka Jadava neodoljivo podsjeća na alegorijsku priču ‘Čovjek koji je sadio stabla’ francuskog autora Jeana Giona. Ona je objavljena 1953. godine, a 1987. je pretvorena i u animirani film koji je nagrađen i Oscarom.