U italijanskim bioskopima prije tačno 18 godina prvi put je prikazan film ‘Život je lijep’. Remek djelo Roberta Benjinija je uveličala i uloga njegovog filmskog sina. Mali Đozue je postao veliki, ali nije se mnogo promjenio. Pogledajte.

djordjo-kantarini (1)

Film je osvojio tri Oskara i BAFTA nagradu, ali je zasluge sasvim opravdano pokupio Roberto Benjini. Za glumca koji je maestralno tumačio malog Đozuea je čulo malo njih.

Đorđo Kantarini ima nadimak Đo. Baš kada je snimao “Život je lijep”, roditelji su mu se razveli. Ostao je da živi sa ocem u Italiji, a majka mu se preselila u Los Anđeles. Nju je posećivao tokom ljeta.

djordjo-kantarini (2)

Poslije uspjeha prvog filma, 2000. godine se pojavio u “Gladijatoru” Ridlija Skota i glumio je Maksimusovog sina. Poslije toga je igrao u manje poznatim italijanskim produkcijama.

Kako je sam rekao, kao dijete je bio živahan i tvrdoglav.

djordjo-kantarini (3)

Neka moja tetka je pročitala u novinama za audiciju i ubjedila mamu da me odvede. Mama se u međuvremenu razvela i povela me je u Terni. Kada smo stigli bilo je mnogo djece i morali smo da čekamo. Dosadilo mi je i pitao sam je da se vratimo kući – opisao je Đorđo audiciju za “Život je lijep”.

Ubrzo su ga pozvali da se upozna sa Benjinijem.

Roberto je sa mnom pravio probne snimke i ponašao se kao da sam zreo čovjek: “Đorđo,hoćemo na kafu?”, pitao je. Zasmijavao me je i proučavao moje reakcije – priča Kontarini koji je u užem izboru ostao sa još jednim djetetom.

djordjo-kantarini (4)

Izabrao sam njega zato što liči na mene i Nikoletu, zato što mu se na licu vide nevinost, ljepota, visprenost, lucidnost – objasnio je Roberto Benjini.

Možda su u njemu Nikoleta i Roberto vidjeli sina kog nikada nisu imali.

Moguće. Čak i poslije filma nekoliko godina su me vodili sa sobom na odmor u Toskanu i bio sam njihov gost u Rimu. Odnosili su se prema meni emotivno, kao da sam im sin. Nikada to neću zaboraviti, sa njima sam se uvijek osjećao voljeno – priča Đorđo.

djordjo-kantarini (5)

Slike sa snimanja mu se vraćaju kao fleševi. U pauzama se igrao na setu, a kada bi primjetio da je tužan, Benjini mu je prilazio.

Đorđo, jel ti neko antipatičan? Istjeraćemo ga – govorio mu je i pretvarao se da iz ekipe tjera osobu koja se nije dopadala malom Đorđu.

Sjećate se napete scene u kojoj mali Đozue jede sa njemačkom djecom?

U sceni kada jedem sa njemačkom djecom sam zaista jeo štrudlu koja mi je bila grozna. Svi su se zabrinuli i govorili mi: “Đorđo stavi sve u usta i onda kada čuješ stop pljuni! Ali ne prije toga – priča on.

U finalnoj sceni je mrzio što ga filmska mama ljubi.

U finalnoj sceni Nikoleta me zagrli i ljubi me. Ja sam kao i sva djeca mrzio kada me ljube. Svaki put su mi iznova ponavljali: “Đorđo, prije nego što obrišeš obraz sačekaj stop.

Kasnije, bio je pozvan na dodjelu Oskara, ali nekoliko sati prije početka mu se prispavalo i mama ga je odvela nazad u hotel. Kako kaže, poslije svega toga, u životu mu se malo toga promjenilo. Roditelji i prijatelji su se trudili da živi normalno i pokušavali su da ga zaštite.

Đorđo je zapamtio i zanimljivu anegdotu sa snimanja “Gladijatora”.

Snimali smo u Toskani i meni je bilo zabavno jer sam mogao da budem sa konjima u prirodi. Najdirljiviji trenutak je bio onaj kada sam upoznao producenta filma Branka Lustiga, koji je kao dijete dve godine bio zatvoren u Aušvicu. Prišao mi je i šapnuo: “Gledao sam “Život je lijep” i rasplakao sam se”. Oči su mu sijale. Tada sam shvatio koliko je veliki film koji sam snimio sa Benjinijem – svedoči mladi glumac.

Najgora stvar koja ga prati svih ovih godina?

To što živim sa magijom Đozuea na ramenima. Svi očekuju nešto više od mene, a ja se plašim da ću ih razočarati. Još se nisam oslobodio Đozueove magije. Pokušavam da postanem glumac Đorđo Kantarini, ali nije lako.

On kaže da se od “Život je lijep” nije obogatio, sa Benjinijem se nije čuo dvije, tri godine, ali se sa njegovom suprugom Nikoletom redovno čuje. Mašta da postane kao Roberto i da jednog dana piše, režira i glumi. Na pitanje da li bi ponovo snimao sa italijanskim genijem odgovara: “Mnogo bih volio, ali kada budem bio zreliji i bolji glumac. Ko zna, možda ponovo zajedno ostvarimo veliki uspjeh. Film za Oskara“, zaključuje.